1. OPŠTI USLOVI ZA RAZVOJ KONKURENTNOSTI PROIZVODNJE ORGANSKIH PROIZVODA

Spremnost potrošača da kupi i konzumira organske proizvode zavisi od niza činilaca. Promene u potražnji za organskim proizvodima rezultat su delovanja tzv. pokretača promena. Potrošnja zdravih ili organskih proizvoda nije novina, samo što je čovek danas bolje informisan o pozitivnim efektima. Danas je konzumiranje s jedne strane motivisano satisfakcijom potrošača koju ostvaruju konzumiranjem, ali je s druge strane povezano sa brigom za zdravlje, odnosno zdravim stilom života Iskustva prijatelja i porodice su osnovni pokretači usvajanja novog koncepta u potrošnji organskih proizvoda, a značajna je uloga i lekara i medija. U upotrebi organskih proizvoda prisutni su organski proizvodi kao pomoćno lekovito sredstvo i organski proizvodi u samoj ishrani. Kao osnovne faktore koji utiču na potražnju meda navešćemo: demografske faktore, sociokulturne, psihološke i ekonomske faktore.

Stanovništvo Vojvodine je prosečne starosti 41.8 godina (popis 2011). Ukupnu populaciju čini 14,36% mladih do 14 godina, 69% uzrasta 15-64 godine i 16,4%starijih od 65 godina. Potrošnja organskih proizvoda je vezana za mlađe i starije životno doba. U potrošnji organskih proizvoda dominiraju žene, a ako posmatramo obrazovnu strukturu dominiraju srednje i visoko obrazovani potrošači. Kao značajan činilac tražnje pomenućemo navike i očekivane efekte. Navika da se koriste organski proizvodi se usvaja u najranijem životnom dobu, a s godinama starosti svest o lekovitim svojstvima raste i osnovni motiv potrošnje organskih proizvoda je blagotvorno dejstvo na čovekov organizam.

Potražnja za organskim proizvodima je sezonskog karaktera. Izvestan broj potrošača konzumira organske proizvode tokom cele godine, ali je značajan i procenat potrošača koji koristi organske proizvode u periodu proleće-leto-jesen.Stepen socijalne migracije pozitivno utiče na potrošnju organskih proizvoda, tako da sa porastom životnog standarda raste i tražnja za organskim proizvodima. Ako govorimo o ruralnim migracijama i njihovom uticaju na potrošnju organskih proizvoda, mišljenja smo da ona nema poseban uticaj

Organskom proizvodnjom se danas u Srbiji I Vojvodini bave ljudi profesionalno i izvestan broj njih iz hobija. Pored stručnog obrazovanja proizvođači se stručno osposobljavaju putem stručnih savetovanja, predavanja i drugih vidova edukacije. Poslednjih godina u proizvodnju je uključeno više mladih proizvođača, odnosno sastavna aktivnost udruženja proizvođača je promocija organske proizvodnje, rad sa mladima i uključivanje i edukacija novih članova. Država ne raspolaže podacima o stručnom obrazovanju proizvođača, što govori da je u narednom periodu potrebno sistemski urediti ovu oblast. Tako da zaključimo, svako od proizvođača se bavi proizvodnom aktivnošću i ostalim administrativnim poslovima, bez obzira na kvalifikacionu i starosnu strukturu. Interesantno je da proizvođači, u nastojanju da povećaju nivo konkurentnosti proizvoda, manje pažnje posvećuju unapređenju kvalifikacione strukture – angažovanjem stručnih konsultanata, saradnji sa inženjerima, stučnom vođenju i nadzoru proizvodnje. Mala upotreba PC i interneta je jedan od ograničavajućih faktora konkurentnosti. Iako u Srbiji 60% domaćinstava poseduje kompjuter, a 55,8 priključak za internet (u Vojvodini je situacija povoljnija 64% domaćinstava poseduje PC i internet priključak) mali broj proizvođača koristi PC u poslovanju.

Jedan od osnovnih razloga sporog razvoja organske proizvodnje su skromna ulaganja u ljudski potencijal, odnosno poslovna politika proizvođača je prvenstveno orijentisana na ulaganja u fizičke potencijale proizvodnje. Analiza kretanja kapitala, odnosno investicije u oblasti organske proizvodnje usmerene su prvenstveno na: anallizu podsticajnih sredstava proizvođačima, kredite i kamate, kao i osiguranje proizvodnje.

2. STRATEGIJA PROIZVOĐAČA, STRUKTURA I RIVALITET U ORGANSKOJ PROIZVODNJI

Organska proizvodnja p je u privatnom sektoru. Značajan ograničavajući činilac konkurentnosti proizvodnje je nedostatk menadžerskog i marketinškog znanja. Proizvođači su pre svega prodajno orijentisani i fokusirani na ostvarivanje profita u kratkom roku. Što je u potpunosti u suprotnosti sa marketing orijentacijom koja u prvi plan stavlja orijentaciju na potrošača, fokus na dugoročno pozicioniranje na tržištu i ostvarivanje profita u dugom roku. Proizvođači u najvećoj meri nisu spremni da investiraju u unapređenje proizvodnih kapaciteta, kao ni u izgradnju brenda, obzirom da to podrazumeva izdvajanje značajnih finansijskih sredstava, a povrat sredstava i očekivani rast profita se ne može ostvariti u kratkom vremenskom roku. Osim toga, proizvođači marketing identifikuju pre svega sa promocijom, a i u nju izuzetno skromno ulažu, dok su u ulaganja u marketing istraživanje, u razvoj i inovacije proizvoda, dizajn pakovanja i izgradnju prepoznatljivog brenda zanemarena. Takođe, ni kanali prodaje nisu dovoljno razrađeni, obzirom da dominira direktna prodaja, neposredno od proizvođača. Pojedini predstavnici udruženja su pokretači usvajanja marketinških znanja kroz organizovanje edukativnih tribina iz oblasti marketinga, kao i kroz učešće na domaćim i međunarodnim projektima koji osim finansijske obezbeđuju i ekspertsku podršku u oblasti marketinga. No, bez pojedinačnih ulaganja proizvođača u obrazovanje koje će im obezbediti znanja iz oblasti marketinga i menadžmenta, kao i klasterizaciju proizvodnje teško se može očekivati poboljšanje u sferi marketinga i menadžmenta u oblasti organske proizvodnje.

Rivalitet u organskoj proizvodnji je usmeren prvenstveno na konkurenciju između domaćih proizvođača. Na sajmu poljoprivrede, koji se tradicionalno održava u Novom Sadu, kao i na jesenjim manifestacijijama prisutni su proizvođači iz regiona, zemalja okruženja, dok je prisustvo multinacionalnih korporacija zanemarljivo. Tako da, samo uslovno možemo govoriti o postojanju inostrane konkurencije.

Udruživanje proizvođača meda i uloga države

Pri Ministarstvu poljoprivrede registrovano je 616 proizvođača (2021. godine). Udruženje treba da obezbedi stimulisanje razvoja proizvodnje, utiče na razmenu ideja i iskustava, saradnju sa državnim institucijama, jednom rečju treba da obezbedi unapređenje konkurentnosti. Istraživanje i razvoj bi uključivanjem instituta i drugih naučno - obrazovnih institucija bilo pristupačnije. Uloga države u unapređenju konkurentnosti proizvodnje, odnosno ponude se ogleda prvenstveno u stvaranju povoljnih uslova za privređivanjije. Država treba da podrži organsku proizvodnju kako bi bili konkurentniji kvalitetom na zahtevnom tržištu EU. Kako u Srbiji imamo ozbiljne probleme nezaposlenosti, pogotovo mladih (preko 50%) podrška države za razvoj organske proizvodnje je veoma značajna.