1. PRINCIPI ORGANSKE PROIZVODNJE

Tema 1. Šta je organska proizvodnja i koje su njene metode?

Organska proizvodnja u Srbiji je sve popularnija i ekonomski značajnija, a zahvaljujući potencijalima koji se pre svega ogledaju u usitnjenom posedu i zemljištu koje nije kontaminirano štetnim materijama, ovaj vid poljoprivrede može značajno doprineti razvoju ruralnih područja, a time i poljoprivrede uopšte. Poljoprivreda, kao najvažnija i strateška privredna grana, ima za cilj proizvodnju kvalitetne i zdravstveno-bezbedne hrane. Međutim, svedoci smo da je prekomerna, nekontrolisana, često i nestručna upotreba sintetičkih sredstava za zaštitu i đubrenje u proizvodnji hrane ugrozila njenu bezbednost i kvalitet, zdravlje ljudi i životinja, kao i prirodne cikluse neophodne za opstanak života na zemlji. „Organska proizvodnja je celovit sistem upravljanja farmom i proizvodnjom hrane koji kombinuje najbolje ekološke prakse, visok nivo biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa i primenu visokih standarda koji se tiču dobrobiti životinja a metod proizvodnje je u skladu sa željom određenog potrošača da kupi proizvode koji koriste prirodne sastojke i do kojih se dolazi na osnovu prirodnih postupaka “. Organska proizvodnja je sistem održive poljoprivrede koji se bazira na visokom poštovanju ekoloških principa putem racionalnog korišćenja prirodnih resursa, upotrebe obnovljivih izvora energije, očuvanja prirodne raznolikosti i zaštite životne sredine. Ona teži uspostavljenju zatvorenog sistema biljno-stočarske proizvodnje. Za razliku od konvencionalne, organska proizvodnja zasniva se na biološkoj ravnoteži sistema zemljište-biljka-životinja-čovek. Samim tim, čuva se zdravlje ljudi i ostalog živog sveta, agro-ekološki sistem i prirodni ciklusi u prirodi. Organska proizvodnja je sistem održive poljoprivrede koji se bazira na visokom poštovanju ekoloških principa putem racionalnog korišćenja prirodnih resursa, upotrebe obnovljivih izvora energije, očuvanja prirodne raznolikosti i zaštite životne sredine. Metode organske proizvodnje podrazumevaju primenu prirodnih postupaka i supstanci, a ograničavaju ili potpuno eliminišu upotrebu sintetičkih sredstava. U organskoj proizvodnji dobrobit životinja ima visok prioritet. Pre svega životinjama treba obezbediti uslove za njihov rast i razvoj u skladu sa prirodnim genetskim potencijalom. To podrazumeva poštovanje fizioloških i etoloških potreba životinja i stvaranje uslova za ispoljavanje prirodnih funkcija i ponašanja.

Tema 2. Kako postati proizvođač organske hrane

Za postupak uključivanja u organsku proizvodnju potrebna je edukacija o metodama organske proizvodnje koja podrazumeva i dobro razumevanje propisa koji je regulišu Zakon o organskoj proivodnji („Sl.glasnik”, broj 30/10 i 17/2019 – dr. zakon), Pravilnik o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i metodama organske proizvodnje („Sl. glasnik RS”, br. 95/20 i 24/21), i Pravilnik o dokumentaciji koja se dostavlja ovlašćenoj kontrolnoj organizaciji radi izdavanja potvrde, kao i o uslovima i načinu prodaje organskih proizvoda („Sl. glasnik RS”, br. 88/16). Nakon edukacije i razumevanja propisa koji regulišu organsku proizvodnju potrebno je doneti odluku o bavljenju sertifikovanom organskom proizvodnjom. Potom je nephodno uključiti se u proces organske proizvodnje odnosno proizvođač koji namerava da se uključi u organsku proizvodnju treba da se informiše o ovlašćenim kontrolnim organizacijama za tekuću godinu. U skladu sa Zakonom o organskoj proizvodnji Ministarstvo poljoprivrede ovlašćuje kontrolne organizacije za obavljanje poslova kontrole i sertifikacije u organskoj proizvodnji. Spisak se objavljuje u Službenom glasniku. Zatim se postupak uključivanja proizvođača u organsku proizvodnju pokreće prijavom koju proizvođač podnosi ovlašćenoj kontrolnoj organizaciji. Na osnovu prijave koju je proizvođač podneo kontrolnoj organizaciji, proizvođač i kontrolna organizacija zaključuju ugovor o vršenju kontrole i sertifikacije u organskoj proizvodnji. Tom prilikom proizvođaču se određuje evidencioni broj. Nakon zaključivanja ugovora operater postaje organski proizvođač i započinje period konverzije u organskoj proizvodnji.

2. OPTIMIZACIJA PROIZVODNJE OPP U SKLADU SA POTREBAMA TRŽIŠTA I MEĐUNARODNIM PRAKSAMA

Tema 1. Šta proizvođačima organskih proizvoda donosi novi Zakon o organskoj proizvodnji?

Кako bi se domaći proizvođači upoznali sa predstojećim zakonskim izmenama koje se očekuju u domenu organske proizvodnje, Serbia Organika je pripremila priručnik pod nazivom „Vodič u nove propise za organsku proizvodnju“. Važeći Zakon o organskoj proizvodnji (“Službeni glasnik” RS 30/10 i 17/19- dr. zakon) je pripreman u skladu sa tada važećim propisima Evropske unije - Uredbom saveta (EC) br. 834/2007 i Uredbom komisije (EC) br. 889/2008, međutim, njime nisu obuhvaćene sve oblasti pomenutih uredbi. Evropska komisija je donela 2018. godine novu Uredbu br. 2018/848 koja uređuje oblast organske proizvodnje i ona je u primeni od 2022. godine.

U cilju usklađivanja naših propisa sa ovom novom uredbom, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede počelo je sa pripremama novih zakonskih rešenja u oblasti organske proizvodnje. Nova zakonska rešenja, pored toga što će urediti potpuno nove oblasti, koje nisu obuhvaćene važećim Zakonom, detaljnije će urediti pojedine oblasti, a doneće i veći broj izmena koje će se u budućnosti odraziti na funkcionisanje sektora organske proizvodnje koji se više od jedne decenije odvijao u skladu sa važećim Zakonom. Cilj „Vodiča u nove propise za organsku proizvodnju“ je da pruži osnovne smernice i približi svim učesnicima u sektoru organske proizvodnje u Srbiji razlike i novine, i pripremi ih na što efikasnije prilagođavanje i funkcionisanje unutar sektora kada novi Zakon o organskoj proizvodnji bude u primeni.

Tema 2. Pregled organske poljoprivrede u EU

Udeo poljoprivrednog zemljišta EU pod organskom poljoprivredom povećao se za više od 50% u periodu 2012-2020. godine uz godišnji porast od 5,7%. U 2020. godini, 9,1% poljoprivrednih površina u EU je bilo uključeno u organsku proizvodnju. U proseku, iako sa značajnim razlikama među državama članicama, organske farme su veće od konvencionalnih farmi i njima upravljaju mlađe osobe. U skladu sa rastom proizvodnje, maloprodaja organskih proizvoda se udvostručila u EU između 2015. i 2020. godine. Ovo je među glavnim zaključcima izveštaja o organskoj poljoprivredi koje je početkom godine objavila Evropska komisija Market Brief on organic farming. Četiri zemlje sa najvećom površinom pod organskom poljoprivredom u EU su Francuska, Španija, Italija i Nemačka, koje zajedno čine 52% u 2012. i 59% u 2020. godini. Najveći udeo površina pod organskom poljoprivredom u EU je pod livadama i pašnjacima (42%), zatim pod krmnim biljem (17%), žitaricama (16%) i višegodišnjim zasadima, kao što su voće, masline i vinogradi (11%). Uprkos značajnom rastu, organska proizvodnja životinja i dalje čini mali udeo u ukupnoj proizvodnji životinja u EU, između 1% i 7% u zavisnosti od sektora. U vreme kada je za EU ključno da smanji svoju zavisnost od đubriva iz geopolitičkih, ekoloških i ekonomskih razloga, podaci iz EU Farm Accountancy Data Network (FADN) pokazuju da farme za organsku biljnu proizvodnju troše mnogo manje na ove proizvode i na pesticide nego konvencionalne farme. Farme sa organskim ratarskim kulturama štede 75-100% na troškovima sredstava za zaštitu bilja po hektaru i 45-90% na troškovima đubriva po hektaru u poređenju sa konvencionalnim farmama. Organske farme u proseku imaju niže prinose (5-30%) i u nekim sektorima imaju veću potrebu za radnom snagom da bi proizvele istu vrednost proizvodnje kao konvencionalne farme. Oni i dalje ostvaruju sličan ili veći prihod po radniku zahvaljujući višim cenama, kao i većoj podršci EU, koja proističe uglavnom iz programa Zajedničke poljoprivredne politike - (CAP). U 2020. godini, 61,6% zemljišta u EU pod organskom poljoprivredom dobilo je podršku kroz CAP, od čega, u proseku 144 €/ha direktne podrške i 79 €/ha nacionalnog sufinansiranja. Organski proizvođači u područjima sa prirodnim ograničenjima mogli bi da dobiju dodatnu podršku, koja podstiče poljoprivredu u oblastima sa otežаnim prirodnim uslovima. Dalje mere ruralnog razvoja takođe su podržale razvoj organske proizvodnje, uključujući ulaganja u prakse organske poljoprivrede i pomoć za marketing i promociju organskih proizvoda. U novoj CAP (počev od 2023. godine) predviđen je veći je udeo koji će dobiti podršku za organsku poljoprivredu. Brzi rast prodaje organskih proizvoda pokazuje rast potražnje potrošača i uspeh mera za održavanje tražnje. Rast organske prodaje bio je posebno snažan tokom pandemije COVID-19, shvaćen kao posledica povećane pažnje potrošača na zdravstvene probleme, veće potrošnje hrane kod kuće ili nedostatka konvencionalne hrane. Međutim, trenutna ekonomska kretanja, kao što je inflacija hrane, utiču na kupovnu moć potrošača u EU i utiču na potražnju za organskim proizvodima. Objavljeni izveštaj o tržištu pokriva podatke o organskoj poljoprivredi i trendu razvoja organskog sektora EU u poslednjoj deceniji, sa analitičkim elementima o organskoj proizvodnji, održivosti organskog sektora, organskoj prodaji, uvozu organskih proizvoda i vrsti i količini javne podrške koju dobija organski sektor EU. U njemu se navodi kako će podrška EU za organsku poljoprivredu pomoći u postizanju ambicije Zelenog dogovora i uključuje pregled podrške za konverziju i održavanje organske poljoprivrede, kao i ambicije za organsku poljoprivredu u strateškim planovima CAP. Poseban fokus je na razvoju sektora organske poljoprivrede u odabranim državama članicama EU, odnosno Austriji, Poljskoj, Češkoj, Francuskoj i Rumuniji. Izveštaj takođe predstavlja inicijative EU koje promovišu istraživanje i inovacije u organskom sektoru. Proizvodnjom hrane visokog kvaliteta sa malim uticajem na životnu sredinu, organska poljoprivreda će igrati ključnu ulogu u razvoju održivog sistema ishrane za EU. Evropska komisija je 2021. godine usvojila akcioni plan za podršku cilju od najmanje 25% poljoprivrednog zemljišta u EU pod organskom poljoprivredom i značajnog povećanja organske akvakulture do 2030. godine, navedenog u “Strategiji od njive do viljuške” i “Strategiji biodiverziteta”. U tom kontekstu, od država članica je zatraženo da postave nacionalne ciljne vrednosti za organsku poljoprivredu (u % ukupnih površina do 2030. godine) i da generalno budu ambiciozne u pogledu organske proizvodnje u njihovom strateškom planu u okviru CAP i u svojim nacionalnim planovima za organsku proizvodnju.